beta
Festival Community
This website is using cookies to. By clicking 'OK', you agree with our cookie policy. More about this.
OK

Proizvodnja života

Proizvodnja života, odnosno životnih stilova, nije ništa drugo nego vrsta komodifikacije: formalizirovanje i estetizovanje života postaje kategorija robnog dizajniranja. Ako robu mislimo u Marksovoj paradigmi robnog fetišizma, onda život nije ništa drugo do stil, a on je stvar estetike. Estetika je produkt dizajniranja, dizajn je formalizacija, a formalizacija je, tehnički gledeno, komodifikacija - svođenje sadržaja na robu. Subjektivnost je u tom smislu roba.
Holivudski film The Joneses (2009) sažima tu logiku u svoj njenoj čari pokazujući kako markentiška kreativnost ne prodaje više proizvode ljudima, već im prodaje život dizajniran u detelje i upakovan u jednu od formi savremenog životnog stila. Porodica Joneses – lažni muž i žena, i lažna kćerka i sin, je sastavljena od tima specijalnih prodavaca. Njihov zadatak je da u bogatoj zajednici, u koju su se naselili, sa marketinškim pristupom „od usta do usta“ prodaju određeni životni stil (sportski, mladalački…), za koga se vezuju statusni predmeti odnosno robne marke. Ali za kojeg se vezuju i hedonizam i uživanje života, specifična estetika egzistencije. Uspostavljajući društveni život i organizujući svoju društvenu mrežu oni kroz komunikaciju i druženje šire virus o robnim markama i neopaženo zaraze svoju zajednicu koja kooptira njihov životni stil. Filmska realnost raskrinkava društvenu realnost a sa njom i strateguju korporacija koje prelaze na drugi oblik prodaje, biopolitičku proizvodnju formi života, ali istovremeno prikazuje da iza tako dizajniranog i osmišljenog životnog stila, formi života, ostaje duboka ispražnjenost subjekta; ostaje lažni život.
Ključna tačka dizajnerske ideološke forme je činjenica, da je svaki pojedinac sveden na svoj realni „goli život“, dok je ono što mu je dato u zamenu, u ovom životnom svetu, za rad, za otuđenje, za utehu, za zabavu itd., upravo estetika egzistencije. Ona mu omugućava da svaki dan troši. Ako troši, može da uživa, da bude sretan, da zdravo živi, da se lepo oblači, da je viđen, da se menja itd., što je u stvari imperativ postmoderne kulturne logike kapitala: budite srećni, trošite, uživajte, provodite se! Taj skup imperativa nije ništa drugo nego formalizovanje, odnosno dizajniranje zajednice bez smisla, bez utopije, bez želje za emancipacijom. Takav život ima smisao samo ako ga percipiramo kroz logiku dizajna: dizajn je (već generisan) smisao.

Comments

To comment, please create a Memefest account, it will take you only 2 minutes!
Login here if you already have one.

ABOUT MEMEBLOG

Hey, welcome to the official Memefest blog!

Since 2003 we have been using a blog platform as tactical media to reflect, critique, comment and inform around the broad field of communication. Now in 2010 with our newly conceived on-line platform we hope that through time this space will evolve in a collaborative blog media with a wider group of contributors to the global discourse around social responsibility of media and communication. Stuff that you can find here is either original or carefully and originally edited from other sources.  There is a good chance that you will find things that will be of good use for you too if you follow us more regularly.

Of course we look at Memeblog as a dialogic platform. Your comments are encouraged and mostly welcome.

If you feel like collaborating in this: drop us a line: memefest at memefest dot org.